5. svezak, 13. priča, Kako je nastao zec na Mjesecu

Hrvatski(Croatian)

Jednom davno u Indiji su u živjele tri životinje: zec, lisica i majmun. Duhovnim treningom poticali su pobuđivanje Istine.

„U prijašnjim smo životima mnogo griješili, pa smo se rodili kao niža životinjska bića. To nam je kazna jer u prošlim životima nismo suosjećali sa svim živim bićima i nismo dijelili s drugima. Zato smo u ovom životu odlučili odbaciti tjelesno i činiti dobra djela.”

Tri životinje poštovale su među sobom najstarijeg poput roditelja, sa srednjim su bile bliske kao sa starijim bratom, a najmlađeg su smatrale mlađim bratom jer su umjesto sebi prioritet davale drugima.

Bog Indra time je bio dirnut. „Iako su životinje, imaju veliko srce. Mnogi ljudi ubijaju živa bića, kradu tuđe stvari, ubijaju roditelje, braću i sestre smatraju neprijateljima, s osmijehom prihvaćaju zle misli, žudeći za ljubavlju zadržavaju gnjev. Ali nisam mislio da životinje mogu shvatiti Istinu. Testirajmo ih.”

Bog Indra se učas pojavi pred životinjama u obliku izmorenog starca.

„Ja sam običan umorni starac. Molim vas da se pobrinete za mene. Nemam ni djece, ni kuće, ni hrane. Čuo sam da imate vrlo suosjećajno srce.”

Čuvši to, tri životinje odgovore: „Tomu smo se i nadali. Odmah ćemo se pobrinuti za vas.”

Majmun se popne na drvo i uzme kesten, japansku jabuku, krušku, žižulu, mandarinu, japansku tisu, akebiju itd., također iz sela uzme i donese dinju, patlidžan, soju, azuki grah, crni grah, proso itd. te nahrani starca onime što mu se svidjelo.

Lisica pođe prema groblju i uzme mochi, rižu, puzlatku, tunjevinu te razne ribe i da starcu da pojede koliko želi. Starac se do sita najeo.

Nakon nekoliko dana starac reče: „Majmun i lisica imaju veliko srce. Već mogu reći da su bodhisattve.”

Zec je, nadahnut ovime, zapalio vatru i mirisne štapiće, izdužio uši, spustio leđa, širom otvorio oči, skratio prednje noge, raširio stražnju rupicu i hodao u smjeru istok, zapad, jug, sjever, ali ništa se nije dogodilo.

Majmun, lisica i starac podrugljivo su se smijali, ponižavali ga i podbadali, ali zec opet nije ništa postigao.


„Kako bih se pobrinuo za starca, išao bih kroz polja i planine, ali polja i planine su zastrašujući. Mogu me ljudi ubiti, a postoji i opasnost da me životinje pojedu. Velika je mogućnost da uzaludno izgubim život. Stoga ću odmah odbaciti ovo tijelo, postati hrana za starca i oprostiti se od ovog života”, reče zec starcu. „Odmah ću donijeti ukusnu hranu. Molim vas skupite drva, zapalite vatru i pričekajte.”

Majmun je skupio drva. Lisica zapali vatru i pričeka u slučaju da zec još nešto donese, ali zec se vratio praznih ruku.

Majmun i lisica rekoše: „Budući da si rekao da ideš po nešto, mi smo se pripremili i čekali. No nije li da nema ničega? Slagao si nam pa smo skupili drva i zapalili vatru, ali sve je bilo da se ti ugriješ. Srami se!“

„Nisam mogao donijeti hranu. Spalit ću tijelo kako biste ga mogli pojesti.” Rekavši to, zec skoči u vatru i umre.

Uto se bog Indra vrati u svoj izvorni oblik i kako bi ga pokazao svim ljudima, na Mjesec prebaci oblik zeca koji je skočio u vatru. Kada se na Mjesecu vide oblaci, to je zapravo dim zečeva spaljenog tijela te kada se kaže „zec na Mjesecu”, misli se na tog zeca. Svi ljudi sjete ga se kada pogledaju Mjesec.

[Translation]
Mateja Hip(Zagreb University)
Iva Lakić Parać, Ph.D

[Support]
Shinichi Kusano

巻五第十三話 焼身した兎 月の兎が生まれた話
今昔物語集 巻5第13話 三獣行菩薩道兎焼身語 第十三 今は昔、天竺に兎・狐・猿、三匹の獣がいました。彼らは誠の心を起こして菩薩の修行をしていました。 「わたしたちは前世に深く重い罪を負い、賤しい獣として生を受けた。これは前世に生きとし...

コメント